I'll be here waiting.
Postoji milion stvari koje pamtim, ali znam da ti pamtiš više stvari. Ti ne zaboravljaš lahko kao ja. Ti si osjećajan, lomljiv, slab.. Ne trebaš mi takav.
Ne treba mi niko, ja sam svoj čovjek i žao mi je što mi je trebalo tako dugo da sve to shvatim.
I evo, prošao je TEK 21 dan od našeg raskida, a ti si kao sretan s nekom koju nikada ne bi našao da nisi saznao da ja čekam nekog. Kažeš da je drugačija od ostalih.
Smiješno je to što ne postoje dva čovjeka na svijetu koja su ista, pa mi je nekako logično da nije kao nijedna druga, ali svejedno. Kako god ti kažem. Rekla sam ti da je prelijepa i da se nadam da ćeš biti sretan. I mjera je to, druže moj, ja ne želim da čujem za tebe više, iako često na tvoj status zaluta pjesma koju posvetiš meni. Pokušavaš da budeš jak, ali sa osobom kao što sam ja nikad se nećeš moći boriti, jer sam ja podnijela sve uzdignute glave i bez toga da tebe blatim i pričam ružno o tebi. Ti nisi. Izvoli puži po dnu.
Znaš da si me povrijedio mnogo i da sam dugo vremena bila razočarana, ali sve ovo već sam očekivala, tako da svejedno.. šta god.

Ali zajebi sve ovo, bitna sam ja u ovom trenutku.
Tako sam se iznervirala jer sam postala sigurna da ne vrijedi isčekivati da Žnj. dođe i da nešto bude među nama.
Jednostavno sam se prestala nadati ovih dana, iako se neprestano čujemo. Nekako mi je malo vjerovatno i da bi naša veza uspjela. Ipak tih 500-tinjak kilometara razdaljine nije malo. Ipak željno čekam da dođe, samo da vidim da li su vrijedile sve one neprospavane noći i romantični razgovori o kiselim krastavcima, motorima i dernecima.
A najdraže mi je kad ponekad u naš razgovor zaluta ono: „Kako si lijepa“ ili „Ne znam šta bih radio bez tebe“
Pa onda sva ona obećanja da ću ga učiti da borda, iako se i ja sva polomim, pa dođemo do zaključka da bi trebali da skijamo, jer su nam naši dijelovi tijela previše dragi da bismo ih izgubili na planini. Obećanje da će me provozati na motoru, a da ja pri tome neću umrijeti.
Obećanje da mogu doći kod njega na more kad hoću, s kim hoću i ostati koliko hoću, i obećanje da će čim dođe u Sarajevo nazvati i natjerati me da se vidimo, iako je putovao 7 sati.
Obećanje da ću subotu navečer ostati svu noć s njim vani, jer sam ga izradila kad je prošli put bio tu.
Obećanje da ćemo zajedno u Beograd na koncert Black Sabbath-a, i obećanje da ćemo otići zajedno u Amsterdam i da kad odemo nećemo dolaziti sebi. [not gonna happen]

Znam da je glupo, i da sam previše stara da bih se uzbuđivala oko ovakvih stvari, ali nešto u vezi njega me tjera da se nadam da ću barem malo biti sretna jer je tu. I sad baš gledam kravatu koju sam uzela od njega i mislim na onaj zagrljaj kada sam krenula kući tu noć, i kada je prije par dana rekao da je zapisao moj fb u mobitel, jer ga je bilo strah da zaboravi.
Dovraga, znam da ću se razočarati..





